Oliver Kahn, "Titan"
Oliver Kahn (Karlsruhe, Njemačka, 15. lipnja 1969.), bivši je njemački nogometni vratar. Za njemačku reprezentaciju igrao je od 1995. do 2007. godine, a za FC Bayern München od 1994. do 2008. godine. Neki od njegovih nadimaka su "King Kahn"[1] ili "Titan"[2] .
Kahn je počeo svoju karijeru u ekipi Karlsruheru, da bi 1994. godine došao u Bayern München, za odštetu od 4,8 milijuna DM, (današnjih 2,5 milijuna eura), koja u ta vremena nije bila mala. Iako je zadobio povredu ligamenata već u sljedećoj sezoni, razvio se u jednog od najboljih vratara na svijetu.
2002. godine, osvojio je Adidasovu Zlatnu loptu za najboljeg igrača i Nagradu Jašin za najboljeg vratara Svjetskog prvenstva 2002. godine. Branio je za svoju državu i na Europskom prvenstvu u nogometu 2000. i na Europskom prvenstvu u nogometu 2004.
Zadnji službeni nastup za Bayern Kahn je imao 27. svibnja 2008. na Salt Lake Stadiumu u Kolkati, u prijteljskoj utakmici protiv Mohun Bagana iz Indije, tijekom Bayernove turneje po Aziji. Nevjerojatnih 120.000 gledatelja je bilo na utakmici, koja je završila 0:3 za Bayern i Michael Rensing je zamijenio 'King Kahna' u 55. minuti.[3] Smatra se jednim od najboljih vratara svih vremena, a jedini je vratar u povijesti FIFA SP-a koji je osvojio Zlatnu loptu.
Franz Beckenbauer, ""Der Kaiser
Franz Beckenbauer (München, 11. rujna 1945.), njemački je trener i bivši nogometaš, s nadimkom Der Kaiser ("Car") zbog svojeg elegantnog stila i vođenja igre, te njegove dominacije na terenu. Općenito je zvan najboljim njemačkim nogometašem svih vremena, kao i jedan od najvećih nogometaša u povijesti.[1][2]
Prvi je odigrao više od 100 utakmica za nacionalnu reprezentaciju. Kao aktivni nogometaš osvojio je 1974. Svjetsko prvenstvo u nogometu, a zatim kao trener 1990. S Bayernom iz Münchena osvojio je 4 puta njemačko prvenstvo (1969., 1972., 1973., 1974.) i 4 puta Europske pokale. Godine 1972. i 1976. izabran je za najboljeg nogometaša Europe. 1977. godine prelazi u Newyorški "Cosmos" , a 1980. se vraća u Njemačku u Hamburger SV s kojima osvaja 1982. njemačko prvenstvo. Od 1984.-1990. bio je izbornik njemačke nogometne reprezentacije. Od 1994. do 2009., Beckenbauer je obnašao dužnost predsjednika FC Bayern Münchena.[3]
Gerd Muller, Bomber
Gerhard "Gerd" Müller (Nördlingen, 3. studenog 1945.), bivši je njemački nogometaš i jedan od najefikasnijih napadača svih vremena
Sa rekordnih 68 golova u 62 reprezentativna nastupa, te sa 365 golova u 427 bundesligaških nastupa i 66 (74) europskih golova (nastupa), Müller je jedan od najboljih strijelaca u povijesti nogometa. Trenutno je osmi na popisu najboljih reprezentativnih strijelaca svih vremena. Müller je imao nadimke poput "Bomber der Nation" ("bombaš nacije") and "kleines dickes Müller" ("mali, tanki Müller", pravopisno pogrešno).
1970. godine, Müller je postao europski nogometaš godine zbog uspjeha u Bayern Münchenu i zbog postizanja 10 pogodaka na SP-u 1970. Müller je drugi najbolji strijelac FIFA Svjetskih prvenstava, iza Ronalda.
Bixente Lizarazu
Lizarazu je za reprezentaciju skupio 97 nastupa i 2 pogotka. Nastupio je na Svjetskom prvenstvu 1998. i na Europskom prvenstvu 2000.. Sa Bayern Münchenom je osvojio šest prvenstava, kao i pet kupova, Ligu prvaka, i Interkontinentalni kup. Neko vrijeme u Bayernu je nosio broj 69. Lizarazu je izjavio da je sam uzeo taj broj, jer je rođen 1969., visina mu je 1.69 m, a težak je 69 kg.[1]
Prije odlaska u Njemačku, Lizarazu je igrao za Girondins de Bordeaux i Athletic Bilbao. 2004. je godine potpisao za Olympique Marseille, a u München se vratio nakon samo šest mjeseci.
Lizarazu je 30. travnja 2006. najavio odlazak u mirovinu, četri dana nakon odlaska sunarodnjaka Zinedine Zidanea. Karijeru je završio kao najokićeniji francuski nogometaš svih vremena.
Hasan Salihamidzic
Prve nogometne korake Salihamidžić je napravio u dresu Turbine za koju igrao od 1987. do 1991. Kao veliki talenat 1992. prelazi u redove mostarskog Veleža. Prošao sve reprezentativne selekcije bivše Jugoslavije i u svakoj je bio jedan od najboljih. Kao petnaestogodišnjak pobjegao je u Njemačku zbog rata, koji se u to vrijeme sve više širio Bosnom i Hercegovinom. Šest mjeseci je radio kao konobar u jednom kafiću kako bi zaradio novac za putne troškove. Pored velikih obaveza Braco je redovno trenirao. U studenom 1992. godine Salihamidžić odlazi u Hamburg i uz pomoć rođaka Ahmeta Halilhodžića se priključuje treninzima juniorskog tima HSV-a. U to vrijeme njegov trener je bio Felix Maggath, koji je jedan je od najzaslužnijih za Hasanov veliki uspjeh.
Nakon kratkog boravka u juniorskom timu, Braco je prebacen u prvi tim HSV-a, gdje ubrzo postaje jedan od najboljih igraca. Jedan period stanovao je kod saigrača Francisca Copada, inače porijeklom Španjolca. Tamo je upoznao njegovu sestru Ester sa kojom je još uvijek u vezi. Nakon izvanrednih igara u Hamburgu, mnogi veliki klubovi su bili zainteresovani za njegove usluge, medju njima velikani kao što su FC Barcelona i Bayern München. Hasan se odlučio za Bayern, koji mu je bolje odgovarao, jer je htio ostati i igrati u Njemačkoj. U svojoj prvoj sezoni u Bayernu postigao je nekoliko ključnih pogodaka u Ligi Prvaka (Barcelona, Manchester United), koji su Bayern odveli u finale najjačeg europskog takmičenja.
Pored Bayerna, Braco uspješno nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
18. kolovoza 2006, odlučio je povući se iz međunarodnog nogometa. [1]
Ulrich Uli Hoeness
Uli Hoeneß, krilni napadač, nogomet je prvi put počeo igrati u VfB Ulmu. 1970. godine, Udo Lattek, trener Bayern Münchena, doveo je Hoeneßa u bavarski klub. S klubom je osvojio najveće igračke uspijehe, uključujući i Interkontinentalni kup, tri puta Kup prvaka, četiri puta Bundesligu, i jednom Njemački kup. U 250 bundesligaških nastupa, postigao je 86 pogodaka.
Hoeneß je i 35 puta zaigrao za reprezentaciju. Sa njom, osvojio je UEFA Euro 1972 i SP 1974. Imao je i dosta nesreća u finalima, na SP-u 1974. je dosuđen (kasnije realiziran) jedanaesteraac zbog njegova prekšaja nad Cruyffom; a u finalu EP-a 1976 protiv ČSSR-a promašio je jedanaesterac. Nastupio je i na Olimpijskim igrama 1972. u Münchenu sa njemačkom reprezentacijom.
Od 1979. godine, radi kao komercijalni/generalni menadžer Bayern Münchena. U 30-ak godina menadžerskog rada, klub je doživio uspone i padove, no financijski je oduvijek bio stabilan, i zabilježio je rast od oko 20x veći. Od 2000. do 2005., Bayern je sagradio €340 milijuna vrijednu Allianz Arenu.
Mehmet Scholl
Mehmet Scholl (Karlsruhe, 16. listopada 1970. kao Mehmet Yüksel), bivši je njemački nogometaš, danas trener rezervne i juniorske Bayern Münchena. Majka mu je Njemica, a otac Turčin. Igračku je karijeru završio 2006./07. sezone. Većinu karijere igrao je kao navalni vezni igrač Bayern Münchena i jedan je od najuspješnijih igrača u nedavnoj povijesti njemačkog nogometa. U bogatoj karijeri, osvajao je Kup UEFA 1996., UEFA Euro 1996, Ligu prvaka 2001., te osam puta Bundesligu.
Giovane Elber
Élber Giovane de Souza, poznatiji kao Giovane Élber (Londrina, 23. srpnja 1972.), bivši je brazilski nogometaš. Élber je u najboljim godinama bio jedan od najboljih napadača u Europi. Uz sjajnu završnicu, imao je i savršen pasing. Uz to, Élber je najbolji strani strijelac u povijesti Bundeslige. Trenutno radi kao skaut Bayern Münchena i traži talentirane Brazilce. Njergov najpoznatiji transfer je dovođenje 20-godišnjaka Brenu Borgesa.
Elber je 15 puta nastupio za brazilsku reprezentaciju, pritom zabivši sedam pogodaka.
Na veliku zalost navijaca,Elber je dobio otkaz kao skaut Bayerna.
Stefan Effenberg
Stefan Effenberg (Niendorf, Hamburg, 2. kolovoza 1968.), bivši je njemački nogometaš.
Kao središnji vezni igrač, Effenberg je imao sposobnosti playmakera, jakog preciznog udarca i fizičku snagu, ali i kontroverzan karakter.[1]
U Bundesligi, Effenberg je "skupio" 109 žutih kartona, što je tada bio ligaški rekord svih vremena.
